poziv

Dobrodošli na blog da've

03.07.2008.

Moralni odgoj u islamu

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog

 

Moralni odgoj u islamu

 

 

 

Uvod

 

Zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, Vladaru Sudnjeg dana, neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.

 

Čovjek kao ljudsko biće obdaren je od Uzvišenog Allaha prije svega razumom koji mu pomaže da se što bolje snalazi u svakodnevnom životu. Pomoću  razuma on spoznaje stvari oko sebe i na taj način uči i usavršava se za posebne okolnosti na koje nailazi. On predstavlja veoma važno oružje koje posjeduje svaki čovjek. Razum bi trebao podsticati na svaku vrijednost i dobrotu koja je potrebna čovječanstvu. Preko poimanja stvari koje nas okružuju čovjek gradi i svoju ličnost. Tako se kod ljudi grade emocije, osjećaji, sklonosti i osobine općenito koje se razlikuju jedna od druge i shodno njima i ljudi se međusobno razlikuju. Pored ovih prednosti koje posjeduje ljudski rod u odnosu na druge ipak ljudski život savršen i uravnotežen. Možemo vidjeti izrazito „pametne“ ljude koje je njihov razum odveo daleko u postizanju njihovih individualnih ciljeva. Činjenica je da su drugi svjetski rat pokrenuli ljudi koji su iskoristili svoj razum ali u pogrešnom smjeru jer su inicirali mnogo zla i stradanja. Postavlja se pitanje šta je to nedostajalo u izgradnji njihovih ličnosti? Također i njihovo zapadno društvo koje danas glasi za thnološki napredno i razvijeno ima dosta abnormalnih pojava ( homoseksualizam, narkomanija, alkoholizam, lihvarstvo i sl.) koje govore da takvom društvu nešto nedostaje jer ih ti problemi vode u sigurnu propast.

Zapadni čovjek je postao kao ljuštura koja u sebi ne krije nikakvu vrijednost. Odgovor na ovakvo stanje nalazimo u činjenici da nemaju čvrst moralni odgoj koji bi eliminisao ovu problematiku. Jedan od osnovnih principa islama je izgradnja moralne ličnosti koja je ukrašena sa svim mogućim vrlinama ljudskosti.

Ovu činjenicu ističe i sam Poslanik Muhammed a.s. kao jedan od osnovnih zadataka svoje poslaničke misije, tako u hadisu kaže:

„ Poslan sam da usavršim moralne vrline kod ljudi“[1]

 

 

 

 

 

 

 

 

Značaj moralnog odgoja

 

Islam kroz svoje učenje nastoji da usmjeri čovjeka ka pozitivnom životu afirmišući pozitivne osobine i eliminišući ono što vodi pasivnom i nemoralnom životu zabranjujući sve osobine koju ga vode u tom smjeru.

Islam je kompletan način života, on propisuje ne samo vjerovanje , nego i pravila društvenog ponašanja. Tako on se ne zadovoljava da hvali dobro i kudi zlo, nego pruža nagrade i kazne, kako duhovne tako i materijalne naravi. Što se tiče zabrana islam nastoji da u čovjekov duh usadi strahopoštovanje prema Allahu dž.š., od posljednjeg suda nakon proživljenja, od kazne paklenom vatrom; ali on se ne zadovoljava samo time, on poduzima sve moguće mjere u domenu materijalnih sankcija, kako bi spriječio čovjeka da čini nepravde i gazi prava drugih. Tako vjernik moli i posti, čak i kad ga niko ne sili na to; on plaća porez, čak i kad vlast ne zna iznos njegovih obaveza, ili nije u mogućnosti da porez prikupi silom.[2]

 

Moral je u islamu veoma bitan jer je usko vezan za temelje vjerovanja. Osobine koje proizilaze iz vjere moraju biti moralne i one su samo rezultat ljudskog ubjeđenja koje posjeduje. Svako nemoralno ponašanje je produkt ljudskog nemara i odvojenosti od vjere shodno hadisu u kome Allahov Poslanik a.s. kaže:

„Bludničar ne čini blud a da je u tom trenutku vjernik a niti krade kradljivac a da je u tom trenutku vjernik“[3]

 Izgradnja pozitivne ličnost u društvu je ogroman i odgovoran posao. Muhammed a.s. je imao velikih problema da ljudima ukaže na svrhu i cilj ljudskog života u mekkanskom periodu , ali uz pomoć Uzvišenog Allaha i Njegovom uputom od osorih i grubih beduina koji su ubijali na svirep način svoju tek rođenu djecu izgradio je ličnosti koje su bile u stanju voditi čitavo čovječanstvo. Moralni odgoj je preporodio arapsko društvo. Islamski principi života su odagnali plemenske nesuglasice, svađe, ratove i krvoprolića tako da je to društvo postalo bratska zajednica. O tome svjedoče i riječi Allaha dž.š. u Kur'anu:

„ Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razilazite. Sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On ujedinio srca vaša i vi ste postali Njegovom milošću braća i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je on od nje spasio. Tako vam Allah objašnjava svoje dokaze da biste na pravom putu istrajali.“[4]

Islam je iz srca tadašnjih ljudi odstranio zlobu, mržnju, pohlepu i usadio bogobojaznost koja je urodila tolerancijom i poštivanjem. U islamskom moralnom odgoju daje se prednost duhovnim nad materijalnim vrijednostima pa su ljudi ostavili nesuglasice oko dunjalučkih stvari i okrenuli se izgradnji sopstvenih ličnosti.

Uzvišeni Allah kaže:

„ Život na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je zaista bilji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite.“[5]

 

Izvori moralnog odgoja u islamu

 

Glavni i osnovni izvori iz kojih crpimo vjerske propise a ujedno i moralne principe života su Kur'an i hadis. Poruke koje uzimamo iz Kur'ana i hadisa prekaljuju čovjeka u odgovornu i savjesnu ličnost koja ima za cilj da svojim odgojnim ponašanjem stiće, prije svega, Allahovu dž.š. naklonost i oprost grijeha a zatim doprinosi na taj način općem dobru i blagostanju zajednici u kojoj živi.

U islamu postoje posebne oblasti koje direktno proučavaju unutrasnje duhovno i vanjsko fizičko stanje svakog vjernika a neke od njih su :

 

1) Ahlak

 

Riječ „ahlak“ je množina od riječi „huluk“ i u arapskom jeziku ima nekoliko značenja od kojih su najvažnija: moral, ćud, narav, priroda i sl.

U terminologiji postoji također mnogo definicija za ahlak ali Imam Kurtubi  navodi Ibn Hadžerovu definiciju gdje on kaže:

„ Ahlak je skup osobina čovjeka pomocu kojih ostvaruje kontakte sa drugim ljudima a one mogu biti pohvalne i pokuđene. Naprimjer u pohvalne osobine se ubrajaju: poštenje, blagost, plemenitost, darežljivost, strpljivost, izdržljivost prilikom nedaća dr. a upokuđene osobine se ubrajaju njihove suprotnosti.[6]

 Mi na osnovu ove i sličnih definicija kažemo da je ahlak kao nauka za predmet svog proučavnja ima pozitivne i negativne osobine čovjeka a za cilj usavršavanje prvih, liječenje i ukidanje drugih te formiranje moralne ličnosti po principima i načelima islamskog učenja.[7]

 

2) Edeb

 

„Edeb“ je arapska riječ i ima značenje odgoja, ponašanja, pristojnosti i sl..

U terminologiji „edeb“ je skup propisa o ponašanju vjernika izražen kroz njegov vanjski život ili jednostavno rećeno islamski bonton.

U adabe se ubrajaju vanjski postupci i ponašanje čovjeka koji su rezultirani unutrašnjim svojstvima koji direktno utiču na lijepo ili ružno ponašanje. Oblast koju obuhvata edeb je obimna, jer ukazuje vjerniku na ono što je dozvoljeno ili zabranjeno, perporučeno ili pokuđeno, te ga upoznaje sa ličnim pravima i obavezama, kao i pravima i obavezama prema drugima.[8]

 

U zavisnosti prema kome su upućena djela čovjeka adabe možemo podijeliti u tri skupine:

a- adabi prema Allahu dž.š. i onome što On nalaže da se poštuje.

U ovu vrstu adaba ubrajamo: obožavanje, spominjanje, veličanje,ljubav prema Allahu dž.š. i mržnja u Njegovo ime te poštivanje i slijeđenje Kur'ana, Poslanika a.s. i slično.

 

b- adabi prema sebi

U adabe prema samom sebi ubrajamo: čišćenje duše, čuvanje od niskih poriva, odabir dobrog društva, preispitivanje i samokontrola, sticanje islamskog i bilo kojeg drigog korisnog znanja, čuvanje zdravlja i slično.

 

c- adabi prema drugim ljudima

Adabi prema drugim ljudima su mnogobrojni a mogu biti prema roditeljima,potomstvu, rodbini, komšijama, prema mužu ili supruzi, prema siročadi,  slabim i siromašnim a zasnivaju se na međusobnoj toleranciji, poštivanju i dobroćinstvu.

 

 

3) Sira (životopis) svih poslanika a posebno posljednjeg Muhammeda a.s.

 

Poslanici su bili uzor čitavom ljudskom rodu kako treba živjeti i na kojim principima treba graditi svoju ličnost te se tako odgajati. Stoga i sam Allah dž.š. za svog miljenika Muhammeda a.s. u plemenitoj knjizi Kur'anu kaže:

„Ti si na najvišem stupnju morala“[9]

A u drugom ajetu se kaže:

„Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominju“[10]

Najpoznatija djela iz ove oblasti su: „Kasasul-enbija“ od Ibn Kesira, „Essiretun-nebevije“ od Ibn Hišama, „Errehikul-mahtum“ od el-Mubarekfurija i sl.

 

4) Proučavanje života ashaba, tabiina i učenih ljudi

 

Oni su svojim životima ostavili upečatljiv trag u historiji islama a opisani su u djelima poput „El-Isabe fi temjizis-sahabe“ od Ibn Hadžera i „Sijerul-ea'lamin-nubela“ od Zehebija.

 

 

Individualna uloga islamskog odgoja

 

U islamu izgradnja moralnih osobina, koje su nerazdvojni dijelovi odgoja jedne ličnosti, predstavlja osnovu za izgradnju vjere koja ima mnoštvo propisa. Samo moralna i odgovorna ličnost može pravilno shvatiti i ispoljavati sve ono što Uzvišeni Allah zahtijeva. Tako se moralna izgradnja ličnosti i njen odgoj može svesti na sljedeće:

 

1- izgradnja dobre naravi

Narav je sastavni dio svake duše. Ona se može mijenjati te je islam nastoji oplemeniti. Na taj način čovjek bi lakše činio dobra djela i to mu nebi predstavljalo neku poteškoću. Zapostavljanjem naravi grade se određeni principi na lošim osnovama kao što su grubost, surovost, pohlepa, bestidnost, laž i slično. Otuda islam i naglašava toliku važnost lijepe naravi i poziva muslimane da je njeguju u svojim dušama jer čovjekov iman, u dobroj mjeri, zavisi od toga kakva je njegova narav a islam od toga kakvo je njegovo vladanje.[11]

Uzvišeni Allah hvali lijpu narav Svog Poslanika a.s. pa kaže:

  Jer ti si, zaista, najljepše ćudi“[12]

 Muslimani su dužni da se prema drugima korektno odnose jer je to motiv da drugi shvate poruku islama i prihvate ga kao svoju vjeru a to je moguće samo ako imamo dobroćudnu narav. Tako se u Kur'anu kaže:

„ Na zlo najljepšim uzvrati pa će ti dušmanin tvoj, odjednom prisni prijatelj postati“[13]

 

2- formiranje izdržljivosti i strpljenja

Ovo su osobine koje pomažu čovjeku da lakše prebrodi poteškoće i probleme na koje nailazi te da se pristojno i odgovorno ponaša u datom trenutku. Strpljenje obuzdava loše duševne porive koji se mogu pojaviti iz pretjerane radosti ili tuge. Ova osobina se postiže u borbi sa samim sobom. Na sve ovo nas podstiče Kur'an u kome se kaže:

„ O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi i na granicama bdijte i Allaha se bojte da biste postigli ono što želite“[14]

Preko strpljivosti i izdržljivosti čovjek zasigurno može postići velike ciljeve i ponositi se samim sobom.

Za sve to vrijeme musliman ne smeće sa uma ni lijepu nagradu, sevape i obilje darova koje je Allah dž.š. obećao onima koji su Mu pokorni i koji ćine dobra djela, kao što ne zaboravlja ni na Njegovu prijetnju bolnom kaznom  i žestokom patnjom onima koji su Mu nepokorni. Uz to, stalno se prisjeća da je sudbina nezaustavljiva, da je Allahova odredba pravedna i da je Njegova presuda izvršna, neovisno o tome da li je čovjek strpljiv ili nemaran, samo što za strpljivost sljeduje još i nagrada, a za nestrpljivost kazna.[15]

 

3- izgradnja samopouzdanja

Musliman znači predan čovjek svom Gospodaru Uzvišenom Allahu u svim situacijama. On je svjestan da sve što se događa predstavlja sastavni dio Allahove dž.š. odredbe i na čovjeku je da radi ono što Allah dž.š. želi te da se kloni Njegovih zabrana oslanjajući se na pomoć koju On pruža svojim robovima.[16]

Ovako se čovjek uči da pravilno iskoristi potencijale koje posjeduje i na kraju prizna da je to sve dar od Allaha dž.š. čovjeku. Pomoću ovog poimanja života čovjek se uči radu i samopouzdanju te da je mnogo vrijedan jer mu je pomagać Onaj koji vječno živi i čija pomoć zasigurno uvijek dolazi. Tako se u Kur'anu kaže:

„Ti se pouzdaj u Živog koji ne može umrijeti“[17]

Ako se čovjek preda samo materijalnim resursima oni jednog dana mogu nestati i čovjeka baciti u duboki očaj iz čega proizilaze mnogi društveno-socijalni problemi.

 

4- formiranje pravednosti

Pravednost je sastavni dio karaktera jedne ličnosti. Islam gradi ovu osobinu kroz svoja vjerska načela jer se na taj način uspostavlja red i sklad u životu i na Zemlji općenito. Svaka nepravda sa sobom nosi pobune, nered i nesreću. Tako Uzvišeni Allah zapovijeda pa kaže:

„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se bližnjim udjeljuje“[18]

Poslanik a.s. je kroz hadise naglasio važnost pravednosti u životu čovjeka kao elementa koji podstiče druge da razmišljaju više o islamu i njegovom učinku  u čovječanstvu. Preko ove osobine svako će mirno prihvatiti kaznu a i nagradu kao podstrek za bolji život.[19]

Tako Poslanik a.s. kaže:

„Pravedni će kod Allaha biti na minberima od svjetlosti . To su oni koji pravedno sude, koji su podjednako pravedni prema svojoj porodici i koji pravedno vladaju“[20]

 

5- izgradnja stida

Stid je osobina koja oplemenjuje lićnost i pomaže joj da se zaštiti od razvrata i prostakluka pogotovo u savremenom životu. Ljudi sve manje razmišljaju o svom izgledu i ponašanju u društvu. Sve je manje i manje stida kao mjerila jednog karakternog i normalnog života. Islam nastoji da odgojno utiče na osobu gajeći ovu osobinu u duši svakog vjernika jer sa tom osobinom dolazi samo dobro, kao što Poslanik a.s. kaže:

„Sve što je od stida dobro je“[21]

Iman i stid su dvije nerazdvojne stvari koje ne mogu jedna bez druge. Iman podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela a stid ga sprječava da se nemarno ponaša i čini grijehe.[22]

Bez stida gubi se osjećaj odgovornosti spram obaveza kako vjerskih tako i svjetovnih. Na taj način dobro djelo gubi svoju vrijednost u društvu a grijeh i nemoral postaju osnovne crte karaktera jednog društva.

Poslanik a.s. je jasno naglasio važnost povezanosti ove dvije komponente rekavši:

„Stid i iman su dva nerazdvojna druga. Kada nestane jednog nestaće i drugog.“[23]

 

6- formiranje istinoljubivosti i iskrenosti

Ljubav prema istini i naklonjenost prema njoj je pozitivan odgojni elemenat u etici jednog čovjeka. Ispoljavanje istine je sastavni dio bogobojaznosti jer je ona zasnovana na njoj. Uzvišeni Allah kaže:

„A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju oni su bogobojazni“[24]

Iskrenost da bi urodila plodom mora se ispoljavati u svim aspektima ljudskog životajer bez toga život postaje iluzija i varka. Tako iskrenost mora da se ispolji u govoru, ophođenju, odlučnosti obećanjima jer se u suprotnom javlja licemjerstvo.

Istinoljubiva osoba odiše pouzdanošću i vjernošću a takve osobe su od neprocjenjive vrijednosti. Stoga Allah dž.š. poziva vjernike i kaže:

„O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni“[25]

Iskrenost u govoru i poslu je jedno od načela vjerovanja i islamskih obaveza bez čega Allah ne prima ničije djelo.[26]

Ove i slićne osobine imaju u islamu za cilj da individualno izgrade vjernika u potpunu ličnost koja će odolijevati iskušenjima na koja nailazi.

 

 

Uticaj islamskog morala na društvo

 

Čovjek je društveno biće koje svojim životom treba da koristi kako sebi tako i zajednici u kojoj živi. Ljudske vrline dolaze do izražaja samo u međusobnom suživotu sa drugim ljudima. Allah dž.š. poziva ljude da žive u zajednici pa kaže:

 „ Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razilazite“[27]

Allahovo uže koje povezuje ljude u zajednicu je Kur'an koji je prepun naredbi za pomaganje drugih i njihovo poštivanje. Tako se gradi čvrsta zajednica koja ima dobar preduvjet za napredak, razvoj i uspjeh. Na sve ovo podstiče islam a neke od pozitivnih osobina koje doprinose boljem društveno-socijalnom položaju su:

 

1- bratska veza i ljubav

U vjeri ljudi su povezani bratstvom bez koga se neko ne može smatrati potpunim vjernikom koji želi dostići svoj životni cilj. Uzvišeni Allah kaže:

„Vjernici su doista braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala“[28]

A Poslanik a.s. kaže:

„Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude želio svom bratu ono što želi sebi“[29]

Bratstvo je psihička veza koja ostavlja dubok osjećaj naklonosti, ljubavi i poštivanja prema svakome koga povezuju islamsko vjerovanje i korijeni imana i bogobojaznosti.[30]

Svaki musliman je dužan da voli, poštuje i pomaže svog brata muslimana jer je to put sticanja Allahovog dž.š. zadovoljstva ulaska u džennet i blagostanja u društvu.

Stoga je Poslanik a.s. rekao:

„Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih“[31]

 

2- dobročinstvo

Islam ima svoje stepene po kojima se mogu vrjednovati ljudski postupci. Prvi stepen je da čovjek bude musliman i da shodno mogućnostima provodi svoje individualne obaveze. Drugi stepen je da čovjek bude mu'min tj. da strogo i dosljedno prati Allahove naredbe i kloni se zabrana kako bi što bolje izgradio svoje lično vjerovanje.

Međutim treći stepen je najveći kada čovjek to dobro koje posjeduje nastoji prenijeti i na druge čineći im dobročinstvo. Takav stepen zaslužuju oni koji su muhsini. On radi po Allahovoj dž.š. naredbi:

„I dobro činite, Allah zaista voli one koji dobro čine“[32]

A u drugom ajetu se kaže:

„A roditeljima dobročinstvo činite i rođacima i siročai i siromasima i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim i drugovima i putnicima namjernicima i onima koji su u vašem posjedu“[33]

Lijepo postupati u ibadetu znači: svaku vrstu ibadeta,ma o čemu da se radi namazu, postu i td., obavljati ispravno, uz ispunjenje svih preduvjeta i sastavnih dijelova uključujući primjenu sunneta i adaba.[34]

 

3- darežljivost i plemenitost

Kroz ove dvije osobine musliman se oslobađa robovanja dunjaluku i imetak koristi kao sredstvo sticanja Allahovog zadovoljstva i naklonosti.

Musliman nije ni škrtica ni tvrdica jer su škrtost i tvrdičluk pokuđene osobine koje dolaze od pokvarenosti duše i zamračenja srca. Budući da je škrtost bolest srca koja ne bira žrtvu nego napada redom sve ljude, musliman se od nje brani imanim i dobrim djelima kao što su: namaz, zekat, sadaka kojima ga Allah štiti od ove opake bolesti i za to mu priprema uspjeh i uživanje u blagodatima na onom svijetu.[35]

Uzvišeni Allah kaže:

„Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinom njemu ćemo džennet pripremiti; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim njemu ćemo džehennem pripremiti“[36]

 

4- samilost

Živimo u vremenum gdje su ljudi umišljeni i grubi te su zbog toga sve loši međuljudski odnosi. Islam zahtijeva da ljudi u dušama imaju samilosti i pažnje prema onima koji ih okružuju. Na taj način u društvu se gradi osjećaj bliskosti, pažnje i razumijevanja. Iz međusobnog nerazumijevanja javljaju se svađe, prepirke i međusobni sukobi pa ako tako ne zadovolje svoje duhovne porive odaju se alkoholu ili drogi kako bi tu bol ublažili.

Rukovodeći se ajetima i hadisima musliman je dužan da ispoljava samilost i nju preporučuje na svakom mjestu i u svakom trenutku.[37]

Allah dž.š. kaže:

„ ...a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedi drugima milosrže preporučuju; oni će biti sretnici“[38]

A Poslanik a.s. u tom smislu kaže:

„Budite samilosni prema onima koji su na Zemlji, pa će vam se smilovati Onaj koji je na nebesima!“[39]

 

 

Zaključak

 

Proučavanjem ove oblasti u islamu javljaju se višestruke koristi kako za pojedinca tako i za društvo. Moralno odgojena ličnost predstavlja jak oslonac čitavom društvu i pomaže mu da napreduje u svim sferama života. To je jedini put izlaska iz lošeg stanja u kome se mi nalazimo jer mijenjajući sebe na bolje činimo pomake naprijed u interesu općeg dobra. Allah dž.š. kaže:

„Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda do on ne izmijeni svoj odnos prema Allahu“[40]

Stga je na nama da primijenimo islamski moralni odgoj u našim životima i tek tada se možemo nadati konkretnim rezultatima našeg vjerovanja. To je ključ uspjeha na oba svijeta jer Uzvišeni Allah kaže:

„Uspjet će onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stramputicu odvodi“[41]

 

A u neke od koristi ove znanosti u islamu ubrajamo:

-izgradnja moralne ličnosti

-uspostavljanje reda i sklada na Zemlji

-upotpunjavanje imana

-slijeđenje Kur'ana i Poslanika a.s.

-sticanje određenih povlastica na oba svijeta

-sticanje Allahovog dž.š. zadovoljstva

 

 

 

 

 

Literatura:

 

1-     Kur'an sa prijevodom, preveo Besim Korkut, Medina, Saudiska Arabija, 1412. h. god.

2-     El-Buhari, Es-Sahih, Dar ibn-Kesir, Bejrut treće izdanje 1987. god.

3-     Fethul-Bari, Ibn-Hadžer el-Askalani, Darul-ma'rife, Bejrut 1379. h. god.

4-     Muslim, Es-Sahih Dar ihja' et-turas el-arebi, Bejrut

5-     El-Hakim, El-Mustedrek, Darul-kutubii-ilmijje, Bejrut 1411. h. god.

6-     Et-Taberani, El-Mu'džemul-evsat Dar haremejn Kairo 1415. h. god.

7-     Osnove islamskog morala i ponašanja, mr. Hamid Indžič, Graforad Travnik 2003. god.

8-     Put pravot muslimana, el-Džezairi  AIO Zenica 2000. god.

9-     Odgoj djece u islamu , Abdullah Nasih Ulvan, AIO Sarajevo 2003. god.

 

 



 [1] Bilježe Buhari i Ahmed

[2] Dr. Muhamed Hamidullah „Uvod u islam“ str. 94 i 95.

[3] Bilježi Buhari

[4] Ali-Imran:103

[5] El-En'am:32

[6] Ibn Hadžer El-Askalani „Fethul-Bari“ 10/456

[7] Mr. Hamid Indžić „Osnove islamskog morala i ponašanja“ str. 9

[8] Mr. Hamid Indžić „Osnove islamskog morala i ponašanja“ str. 131

[9] El-Kalem:4

<< 07/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
13149

Powered by Blogger.ba